Svake godine Sunce se nađe na kraljevskoj zvezdi Regulus, na 29. stepenu Lava, na stepenu koji nosi moćnu poruku: KO ZNA KO JE, NEPOBEDIV JE.
Dakle, da bi postao nepobediv, prvo mora da sazna ko je.
Pred kraj (te daaavnee) 2018. ušuškane ispred kamina sa toplom čokoladom u rukama, u planinskom selu koje ima možda ukupno 15tak kuća, i zove se Villago Bianco (Belo selo na italijanskom) nas dve smo skupile petlju i ODLUČILE!
Danima smo već bile u tišini, otpuštale stare priče, vraćale se sebi, prevazilazile svakakve unutrašnje borbe, pa onda širile pogled sa vrha planine na daleko i na široko u potrazi za smislom i rešenjem… jer u nama se nešto kuvalo.
Svaka je na svoj način osećala veliku promenu koja se sprema, a zajedno smo jasno videle u astrološkim aspektima da nam dolazi jedno vrlo posebno vreme.
Ovo vreme su naše kolege ali i naši učitelji astrolozi najavljivali kao vrlo vrlo izazovno. “Strašniji aspekti nego pred Drugi svetski rat”… i tako to.
Pa ipak, obe smo, ponovo svaka na svoj način, čvrsto verovale i srcem znale da je to nadolazeće vreme takođe prilika za nešto potpuno novo.
Nepoznato.
I možda baš zbog toga zastrašujuće.
Ali da NE MORA da bude rat, katastrofa… užas.
I u tim takvim danima kada je svaka prvo prolazila kroz svoje male unutrašnje ratove (sada deluju mali, tada su bili svetskih razmera), i svoje male užase i katastrofe – imale smo jedna drugu, naše rituale, tapkanje, kaficu, meditaciju… I imale smo jezik astrologije. SVAKI DAN.
Prvih dana smo pričale jezikom Marsa – pa je sve moralo baš odmah da se reši. I svi besovi baš odmah da se opravdaju. I svi vrhovi baš odmah da se prepešače. Tea je bes usmeravala na brzo hodanje uz veliki nagib, jer tako njen Mars u Devici preobražava bes u akciju. Mina je svoj bes transmutovala leškareći na podnevnom Suncu, kuvajući iznutra, dok se nije skroz skuvala, a zatim opustila. Tako radi njen retrogradni Mars u Lavu.
Zatim smo prešle na Venerine transformacije. Pa smo peglale sramote, krivice, odbacivanja i nedovoljnosti. Pa se onda ubacio i Mesec sa svim neisplakanim suzama. I Sunce sa osećajem uljeza. Opet, svaka na svoj način je imala krizu identiteta.
I sve vreme smo imale jedna drugu. I da bocnemo, i da zagrlimo, i da pustimo na miru, i da podsetimo ko je, i da kažemo sad je dosta toga – vreme je za kafu sa čokoladom. Ili meditaciju. Ili muziku. Ili tapkanje.
I tako u svim tim ličnim preobražajima, u tom momentu pred samu Novu 2019 godinu, iščekujući Novo Doba ko-zna-čega, nas dve smo počele naglas da izgovaramo koliko smo fenomenalne. Šta smo sve uspele i postigle. Šta sve možemo! Koliko toga smo iskreirale, a da se nismo ni osvrnule da sebi zaista čestitamo.
I tada smo shvatile.
Nema tih kriza, katastrofa, ratova i straaaaašnih aspekata koje udružena ženska energija ne može da transformiše u FENOMENALNE ASPEKTE.
Tada smo odlučile da na vreme počnemo sa deljenjem te naše sestrinske moći i principa Venere koja s(v)e Uzdiže kako bi se stvorila sestrinska zajednica koja je spremna da menja sve(tove).
Zajednica koju čine žene spremne da osveste svoje super moći, da osveste snagu svog izbora, da priznaju sebi da zaslužuju da ostvare svoje želje, da se sete da mogu i da baš te žene kreiraju Novo doba u sred ovih aspekata. I da više ne moraju da kreiraju same.
U prethodnoj godini smo počele sa radionicama Beli šator koje su odmah pokrenule tu super moć sestrinstva i mnoge Venerice usmerile na uzdizanje. Ali smo nakon svake radionice dobijale pisma od vas sestara koje niste u mogućnosti da dođete uživo jer ili niste na istom kontinentu, u istoj zemlji, gradu, ili ne možete da postignete da se dovezete, parkirate, i zaista fizički pojavite.
Onda se desila Pandemija. Jedna od manifestacija svih tih Velikih aspekata.
Taman dovoljno jaka, šokantna i pomerajuća da nas je izbacila iz izgovora da nas dve baš i ne znamo to što treba oko tehnike, i online produkcije, i da će to sve online biti lepo ALI jednog dana… pa Pandemija je došla i taj dan je došao.
U maju smo to mantranje da nismo-dobre-u-tehnici pretvorile u FENOMENALAN prvi online Beli Šator. Sve ono što smo pre godinu i po maštale, pa smišljale, pa odlučile – sada smo sasvim lepo i u realnosti ovog trenutka i ISKREIRALE.
Naša vizija je bila da stvorimo sestrinsku zajednicu koja se jednom mesečno okuplja u magičnom, virtualnom, sigurnom prostoru koji se zove Beli šator. I da uz moć prirodnih ciklusa i jezika zvezda, uoči Punog Meseca pokrenemo ono najlepše u nama.
Da svaka od vas aktivira svoju Veneru na Uzdizanje.
Da svaka od nas podrži sestru na Uzdizanje.
Da se poveže sa najnežnijom i najsnažnijom ženskom energijom koja kreira svetove – i zaista ponudi tu Novu energiju svom svetu, kako bi ovo Novo vreme bilo u harmoniji sa onim najčistijim željama tvoje Duše.
Ne krize i ne katastrofe već jedno Novo vreme lepote i lakoće života.
Nas dve smo prepoznale i priznale sebi da znamo magičnu formulu za Veneru Uzdizanja, koju delimo sa svojim sestrama u Belom šatoru.
Jer ko zna ko je – nepobediv je!
Vrata Belog šatora za nove članice otvaramo na kratko i samo par puta godišnje. Ostavi nam ovde svoje ime i email adresu da te obavestimo kad ih sledeći put otvorimo.
KAKO SAM DOŠLA DO VAS DVE I KADA …POJMA NEMAM…SAMO ZNAM DA BEZ VAS I OSTALIH SESTARA DALJE NEEEE I-D-E-M ♥♥♥ u početku nisam razlikovala kroz članke i u pismima koja je koja..Mina ili Tea (laugh)(laugh)(laugh) Sa vama dvema više nema izgovora za letargičan i “loš” život.Sve tehnike su tu samo treba naša volja i primena. Hvala vam što ste prepoznale ko ste i dajete primer svima nama svaki dan ♥
Ooohh pa hvala ti od srca, draga Monika, na ovoj podršci!!! Baš nam znači i presrećne smo što si sa nama na putu uzidzanja (bez izgovora ;))!